Stijene – Trag

Veceras se vracam iz pepela svog

u haljini plavoj sto svijetli mi put

i ostavlja trag na licu mom

vracam se opet da vidim ti oci

da vidim taj prokleti sjaj

Nema ga vise, to umires ti

Nosim ti vjetar u grudima mojim

da s obraza tvoga ispije rosu

i da ti otvori oci, zaustavi rijeci

evo ti vjetar, tu istinu moju

o, luda sam, to je sve

Puno ja trazim, o glupo, zar ne

Jos se pitam, gdje u tebi covjek zivi

blatom hodas i grlato druge krivis

bas sam luda i to je sve

puno trazim, glupo, zar ne

Daj idi, molim te

slaba sam jer volim te

Opet se vracam iz pepela svog

u haljini plavoj sto svijetli mi put

i ostavlja trag na licu mom

vracam se opet da vidim ti oci

da vidim taj prokleti sjaj

Објављено
Категоризовано као Stijene

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *