Stijene – Samo tako

Uvijek kada mi se taknu

tvoji prsti njezno, lako

k’o da se planine maknu

samo onda, samo tako

Pod nama se ruse stijene

i sve prijeti nekim znakom

zaboravi mjesec vrijeme

samo onda, samo tako

Samo tako zaredaju kise

rode polja, dogode se cuda

samo tako i nikako vise

gdje se srcem govori i pise

Samo tako imam svijet na dlanu

vidim zemlje ucrtane krivo

i sve vidim kao da je zivo

samo tada u tom jednom danu

Pamtim kada mi se taklo

tvoje tijelo njezno, lako

pala casa, puklo staklo

samo onda, samo tako

Објављено
Категоризовано као Stijene

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *