Posao sam u Focu kod Stane
da je ljubim dok zora ne svane
al’ ubrzo kraj ce sreci doci
nisam mog’o od snijega proci
Kraj jezera Orlovackog mala
zajedno si sa mnom kampovala
Zelengora spojila nas tada
rodila se ljubav iznenada
Da li moze ljubav da se rodi
kao ova nasa u prirodi
na Bregoc se sa mnom Stana pela
bistre vode popila sa vrela
Kad okopne ovi puti stari
moja Stano pakuj svoje stvari
prenjecu te preko kucnog praga
svake noci da me ljubis draga
Al’ za jade ja ne znade
na Cemernu snijeg pade
ne mogu ti doci Stano
Cemerno je zatrpano