Stijene – Let

Iz dana u dan

gubim svijest o svijetu

na kojem zivim, umirem i patim

I kao ptica, vjecito u letu

ja letim jednim svijetom

krajnjim, nepoznatim

Nada mnom nebo, oblaci vedrine

i zvijezde cudno putuju i kruze

vecernja sunca tonu u dubine

i sve je zlato, krv i sve su ruze

Ref.

K’o topla rijeka, neki val me nosi

beskrajnom moru novih osjecaja

i ne znam gdje sam, tko sam i ko si ti

o radosti, bez imena i sjaja

Објављено
Категоризовано као Stijene

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *