Niko Bete – Vila

U pradavnom vremenu, kralja Tomislava

tamo gdje je voda jadrana plava

pratila je vila, viteza u boj

u haljini dugoj, bijeloj, vjencanoj

Molila se za njeg, cetiri jeseni

zadnje su joj, njegovi macevi doneseni

i odluci za njim poc, istu noc

Ref.

Najljepsa vila se spremila

gluha noc, tad je zanijemila

hladna je voda, njen vjecni dom

zlatni dvori na dnu dubokom

Vremenom se takva ljubav ne mjeri

cuti moze se, za ljetnih veceri

ispod zidina, pod svijetlom mjeseca

kako vilin glas, iz vode jeca

Ref.

Објављено
Категоризовано као Niko Bete

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *