Nestor Gabric – Sokaci su zavejani snegom

Sokaci su zavejani snegom

mala kuca vidi se pod bregom

tu sam mnoge noci provodio

pod prozorom dragu sam ljubio

A sad gledam ljubav zavejanu

belim snegom pod malenim bregom

al’ ne mogu da joj odem sada

da l’ me tuzi u samoci mlada

Draga place, bez mene tuguje

u mom srcu bol ljubavi snuje

srce bije, oko suzu lije

davno draga videla me nije

U prolece draga tuzit’ nece

procvetace nasih srca cvece

mirisace i njoj a i meni

zivecemo njime zakiceni

Објављено
Категоризовано као Nestor Gabric

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *