Milica Pavlovic – Kraljica prokletih

Pun mesec, nije dobro

(ej, sta ima), nista novo

u svakom klubu drzim slovo

i tako sve ukrug okolo

Niko ne ume k’o ja da unisti sve sto takne

i da od debakla uvek napravi spektakl

niko ne ume k’o ja da ti poljulja karakter

dovede do pakla, a u paklu si vec, brate

(Jao, jao), u petoj si lagano

sjaj u mome oku te asocira na haos

digni da se smirim

volis sto uz mene osecas se zivim

Ref.

(Da) To su moji koreni, zasto da se promenim

sto bih bila podanik medju normalnim

ide kraljica prokletih mene vuku koreni

kako da zaboravim

put od casa slomljenih, evri, dolari

kraljica prokletih

Upijam sve toksicno

meni toksicno je odlicno

neispavana hronicno

a i dalje prelepa sam, logicno

Niko ne ume k’o ja da pobegne kad je lepo

mislim da mi je sreca smeta k’o vampiru svetlo

niko ne ume k’o ja da propada kvalitetno

svoja medju svojima jer ovo je moj presto

Nemam, nemam zelju da se menjam

hladna sam i vrela, brises znoj sa cela

to te radi jer ovo ne radim

idi pa se vrati i zauvek zapamti

Ref.

A uzmi sve to mozes

od krvi i od koze do prljavih novcanica

i dacu ti sve opet jer sam rodjen proklet

ti si moja kraljica

Објављено
Категоризовано као Milica Pavlovic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *