Milica Pavlovic – Dabogda propao

Lak plen sam bila, neiskusna klinka

moje grudi vise u snu ruku ti ne znaju

pala sam na price olosa iz grada

dao si mi ljubavi kap i saku otrova

Drugi bi ti mozda oprostio

ja sam k’o soba gde se neko ubio

Ref.

Da te kunem, sitno je to

da te srusim, bitno je to

proklet bio taj koji te je stvorio

sto se gola penjem na sto

Sto sam kao najgore dno

znao bi i ti jednom da si voleo

uz viski topao dabogda propao

Lak plen sam bila

telo sto te pali

kao ratnik sluzim se s njim

tebe da pokosim

Lezi, djubre malo

ja cu sve da radim

da ti ovu poslednju noc

ludilom zasladim

Ref.

Placi, moli me

sad ne boli me

Ref.

Објављено
Категоризовано као Milica Pavlovic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *