Milica Pavlovic – Boginja

Ni poruke ni poziva

i soba vec me proziva

sto spavam sama

Pa zovem nedostupan broj

i sebe lazem da si moj

oh kakva drama

Crna svila polumrak

vino dize pritisak

samu sebe zavodim

A ti noc vec devetu

u ko zna cijem krevetu

to je sve, ne stidi se

Ref.

Ubija me taj tvoj ukus los

sto i pored boginje bi jos

ma slusaj

dugujes mi suze krv i znoj

ti bi da ti budem samo broj

ma nemoj

Ni poruke ni poziva

i ceo grad me proziva

ma sram te bilo

Ti lake lako dobijas

da me zbog takvih odbijas

bice ti krivo

Crna svila, polumrak

vino dize pritisak

samu sebe zavodim

A ti noc vec devetu

u ko zna cijem krevetu

to je sve, ne stidi se

Ref. 2x

Објављено
Категоризовано као Milica Pavlovic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *