Marsal – Plast

Njima dajes, meni uzimas

i ljudi mi kazu lud si znas

mrzim sto te volim i dalje

iako sve farsa bila je

Trazio sam vrelo mudrosti

izgubio dah u gluposti

u rukavcu jos sam nasukan

kad mi rukav nije zasukan

Ref.

Ti znas nositi plast

da ni sama ne znas da ga opce imas

igras se s vatrom, pa zaledis laz

da ti ljubav postane paz

Spas je za tebe vlast

da te pamte oni sto zaborave cast

pa kucnes o drvo, kad kucne taj cas

da nekoj novoj zrtvi izvadis mast

Prilika sam bezbroj pruzao

jer sam samo srce slusao

mislio sam, svi se varaju

sto od andjela vraga stvaraju

Ref.

Nakon svega jos preostaje

da primijenim ove spoznaje

umjesto da plocu okrenem

neka krene ponovo refren

Ref.

Ti znas..

Објављено
Категоризовано као Marsal

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *