Lidija Bacic – Trezori

Kada ja grmilo

kada je umjelo srce

da te jos voli

u svijetu suza od soli

Kada su sijevale iskre

kad su oci jos bile nam bistre

nikada vise i to mi je krivo

ta ljepota uzivo

A ja, samo bih tebe

i dzaba druge mi hvale

jer, kada ne znam za sebe

samo tvoje su oci, da me smire, znale

A ja, samo bih tebe

pa da raskinemo

kad se nauzivam srece

da opet mirno padnem na dno

Ref.

Ja i ti, trezori

puni zelja, srusenih snova i propalih nada

ja i ti, pali Bogovi

nismo ni znali kakvu smo ljubav imali

Kada je padalo

kad se nadalo srce

da ce k´o munje

nestati sve te sumnje

Kad su kapljice kise

rekle – nikada vise

i nasi su snovi

pukli kao gromovi

A ja, samo bih tebe

i dzabe druge mi hvale

jer, kada ne znam za sebe

samo tvoje su oci, da me smire, znale

A ja, samo bih tebe

pa da raskinemo

kad se nauzivam srece

da opet mirno padnem na dno

Ref.

Nismo ni znali

kakvu smo ljubav imali

Објављено
Категоризовано као Lidija Bacic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *