Lidija Bacic – Krivi covjek

Po stoti put jesam s tobom sama ja

na stolu hladna vecera je ostala

ko narucen opet pobjego si k njoj

na vrelom celu mrzli znoj sne otjera

Al’ necu vise ja bit tvoja robinja

sto proguta laz bez pitanja

Ref.

Odlazim ja niti sretna

niti jaka ponosna

kao ruzno pace nikad svacena

moja ljubav je meni vracena

Ti budi s njom nek na

mojoj strani spava kreveta

ta je strana bezbroj suza upila

dok sam cekala krivog covjeka

Ni kofere sto sam davno spremila

da odem na kraj svemira, uzimam

a u njima kao more dubok san

da je sutra bolji dan za mene

I necu vise ja bit tvoja robinja

sto proguta laz bez pitanja

Ref.

Ref.

Објављено
Категоризовано као Lidija Bacic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *