Djana Dzelic – Sanjam

A bolece mozda znam i previse

kad osvane prvo jutro bez tebe

kada Sunce prospe reku zlata

kad tuga zakuca na vrata

I predstavi se tvojim imenom

kad zadrhte i glas i ruke

jer niceg nema osim tuge

a nekad si me zvao voljenom

Ref.

Al’ sanjam kako jos mi dolazis

da me nezno zagrlis kad oprostim

i ne dam da nam ljubav istekne

da nas vreme porekne da prestane

Nikuda ne idem ovakve sreca ne ceka

jer svuda me prati senka tvoga greha

o zar sve sto je lepo kratko traje

i zasto srce puno daje

Kada boli natrag dobija

zasto svakim danom kisna jutra

samo meni potraju do sutra

zasto tugo, zasto ja

Ref.

Објављено
Категоризовано као Djana Dzelic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *