DeNiro – Dvoje bez ponosa

Predugo vec pakujem kofere

ruzne reci kazu idi

srce kaze da ostanem

Ubijaju me ove svadje

dusa se cepa kad te vidim

kako places

I kad poludis pa mi udaris samar

a ja povucem te za kosu

kao u stanju rata

Onda se vredjamo k’o stranci

posle se kajemo

kad

stisaju se strasti

Al’ smo sve dalji

i ona sila sto nas spaja

kao da slabi

U mene sumnjas

i svaka zenska s kojom

se druzim, za tebe je kurva

Kad sam u gradu uvek cimas

pitas me sa kim sam

i nisam opusten nikad

A onda mi na grudi spustis glavu

i zaspimo za tren k’o

da niko nije u pravu

Ref. 2x

K’o da dvoje smo bez ponosa

i vise ne znam naci put do

onih mostova

Koji su znali da nas

vrate ka sreci

od nas su samo ostale ruzne reci

Ujutru dorucak mi postavis

uvece kazes da ces

sutra da me ostavis

Spakujes se, krenes

al’ se vratis

kad krenes da me psujes

ne znas stati

I psovke krenu k’o oluje

urlamo k’o ludi pa nas

cela zgrada cuje

I posle bude nas sramota

od komsiluka, od sebe

onda svako svoja soba

I onda satima smo hladni

u stanu zajedno

a kao da smo sami

I srce postane k’o beton

u trenu kad nam vise

nista nije sveto

Al’ opet neka sila

jako nas veze

i dvoje mnogo sto grese

Al’ oprastamo neoprostivo

u slavu Boga sto je

spojio nespojivo

Ref. 2x

Објављено
Категоризовано као DeNiro

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *