Davor Ebner i Gruntibugli – Nemojte me pitati za nju

Pomislim gdje li je sad

i kud li je nestao trag

i zasto u ocima nema

taj nedodirljivi sjaj

Kad padaju kise

kad zatvaraju puteve

a nema te vise

tada znam, da nest’o sam ja

Pomislim zasto je sve

zvucalo tako nestvarno

i da li cu ikada vise

dotaci nebo i dno

Jer kad padaju kise

kao da se gasi sve

a nema te vise

tada znam, da gasim se ja

I tako nestane

ta igra prestane

a svaki korak ja bih

poklonio njoj

I tako umire

daleko bez mene

ona pjesma sto sam

napisao njoj

Ref.

I nemojte me pitati za nju

Kad padaju kise

kad zatvaraju puteve

a nema te vise

tada znam, da gasim se ja

I tako nestane

ta igra prestane

a svaki korak ja bih

poklonio njoj

I tako umire

daleko bez mene

ona pjesma sto sam

napisao njoj

I nemojte me pitati i tako nestane

ta igra prestane

a svaki korak ja bih

poklonio njoj

I tako umire

daleko bez mene

ona pjesma sto sam

napisao njoj

Ref.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *