Poci cemo izvan grada
krecemo na put, u sumrak
zavjesa od kise pada
drvoredi piju sumrak
Biti daleko od tih divnih ljudi
sto su zaboravili smijeh
a nama, nek’ se u odsustvu sudi
jer mi smo posli zauvjek
U sumrak
Otisli smo iznenada
ne znamo sto nosi sutra
blijedo svjetlo Listopada
zute pumpe, pored puta
I svako novo jutro dok nas budi
polako zamesti ce trag
misli ne priznaju, al’ srce sluti
da ovaj dugi let je pad
U sumrak