Danka Petrovic – Zarobljena ljubav

Zarobila sam je duboko u sebi

tu rastrojeno lezi, gde je nasao ne bi

neka i dalje miruje, da ne bi pravila lom

neka je samo tu, na sigurnom

Upozoravali su me da ne letim visoko

nisam verovala nikome da mogu pasti duboko

moj egoizam ne daje prostora za nju

ne secam se sta to bese ljubav, ima li je tu

Ref.

Samo za kraj, nocas cu ti srecu doneti

ti se malo poigraj, cisto da dusu zasitis

al’ onda shvati da i sreca pati

uzmi je na tren, a onda mi je vrati

Samo za kraj, nocas cu ti ljubav doneti

ti se malo poigraj, ali nju ti ne mogu pokloniti

ja rado delim srcem celim

al’ od svega toga, ovaj put nista ti ne zelim

Od straha i kajanja, da cveta je prestala

trag njen je izbrisan, u magli je nestala

danima sam je ignorisala, jer tako sam odlucila

da je bez nje sve prazno, bar to sam naucila

Ref.

Објављено
Категоризовано као Danka Petrovic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *