Dalmatino – To nije zna ni’ko ka ja

Kamo vodis me, o siva cesto

jesan, grisija san i ja cesto

a sta mogu, ne falin se s tin

Kako ovu istinu ulipsat’

kojon rici ovi grij izbrisat’

ja ne znan, a moran zivit’ s njin

Jer ja nista nisan skrivija Bogu

sve mi je da

da me mati rodila na desnu nogu

ja san to zna

Uvik me je pratila srica

kitija smij i lisce lovora

sad znan kako piza pokora

Ref.

Ti znas ‘ko bi za te

pripliva more u kori od orija

ti dobro znas ‘ko je za te

u dva deca vina potonija

Ti znas ko je za te

obuka siroke gace i u nji’ sta

ti dobro znas, oko moje

to nije zna ni’ko ka ja

Kamo vodis me, o pismo moja

moje note, moje rici, moje snove

zasto bacas ih u zrak

Ja san putnik sta u kasne ure

gleda svere sta kroz vrime zure

i ne zna da mu bizi zadnji vlak

Ref.

To nije zna ni’ko ka ja

Објављено
Категоризовано као Dalmatino

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *