Dalmatino – Moj dom

Za jubav se borit

vaja sebe prigorit

i ka sivi sokol imat ostar vid

Jer sta Bog da mi na dar

necu sasut u papar

i ka mladi brsljan, penjem se na zid

Svojim cu rukama stvorit

i necu razorit

i na oltar svoju zakletvu prostrit

Da cu te nosit ka znamen

i to ti je amen

i za tvoju jubav bit cu zivi stit

I kad procvitaju zvizde sta sa neba se plave

s juga cut ces galeba krik

najlipse rici na svitu se na usnama gnjizde

jubav moja te ceka naprid

Ref.

I sva moja jidra potuc ce se s vitron

jer ovi put sam spreman poginit za ric

na dno tvoga srca bacan zlatno sidro

to je moja kuca, iz nje necu nigdi ic

Na jarbolu mome svitli tvoje ime

ka luc iz Bozjeg oka, ja ponosim se s njim

jer suza radosnica poput mora je duboka

to je moj dom, iz njeg necu nigdi ic

I kad procvitaju zvizde sta sa neba se plave

a nad moren se rasprsne noc

i ova velika jubav neka dode me glave

zovi, samo zovi, i ja cu doc

Ref. 2x

Објављено
Категоризовано као Dalmatino

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *