Dalmatino – Grana od smokve

Boze, zna li covjek doc

do nebeskih livada

da bi rukom taka

onu sta mu pripada

I ko zna po koji put

triba pribrat krunicu

da mi dade sina dva

i kcer mezimicu

Tu noc mlad sam misec

umia u vinu i ka otac sinu

kaza mi je put do njih

Ispod zute svitlosti

ja sam shvatia

gdi je prava staza

di je slipa ulica

Svako zrno pameti skupo platia

i da smijeh i suza

nisu brat i sestrica

tu noc ljubav usla je na mala vrata

i punu vricu zlata prosula pridam

Ref.

Sad znam to mi dolazis ti

slutim tvoj glas tvoje korake

priko prasine i lokve

spreman sam za te umrit

slomit se ka suva grana od smokve

Ref. 2x

Објављено
Категоризовано као Dalmatino

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *