Crveni koralji – Istina

Na malenom stolu u oblaku dima

prazne su case

ti lebdis u magli

a oko nas tmina ljubavi nase

Sa puno gorcine ti prihvacas proslost

i ovo vino na stolu

uvidjas da je kraj

nasoj ljubavi i tvome bolu

Bez bola, bez tuge ja prihvacam proslost

sa okusom soli

ha, osmmjehnem se sjetno

kad pomislim na nju jer, znam da me voli

U ocima njenim i povjerenju

naci cu srecu

uz njenu dusu

ja nikoga drugog traziti necu

Kad je daleko donosi mi vjetar

dah njene kose

u drhtaju njeznom

osjecam joj tijelo i noge bose

Sa okusom mora u svijetu tisine

vjetar nas slusa

sve stogod imamo

pripada njoj i tijelo i dusa

Објављено
Категоризовано као Crveni koralji

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *