Ahmet Bajric – Proklete da su puste daljine

Evo me opet na starom pragu

u tihoj noci srce mi bije

pitam se samo moze li majka

kad vidi mene suze da skrije

Ref.

Zadrhtase ruke moje i njene

ja rekoh majko a ona sine

cijelo je selo jecaje culo

proklete da su puste daljine

Gledajuc’ mijesec i rodno selo

minute srce poce da broji

suza mi mutna skliznu niz lice

kad vidjeh majku sama da stoji

Ref.

Majka mi draga na pragu rece

da opet zlatna klasaju zita

da je u selu k’o sto je bilo

a jedna cura za me jos pita

Ref.

Објављено
Категоризовано као Ahmet Bajric

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *