Dalmatino – Nevera

Ric po ric, Boze, sta tu sve stane

bila goluba dva, sad su dvi bile vrane

stakleni misec je zaspa u oku

s tvojin falsin suzama

I kad nastupi muk i nase ludilio stane

ka pas podvijen rep i polizen rane

zora ceka kraj Svetoga Frane

ritam mojih koraka

Samo da nadjem postole, pregust je mrak

da bi prisa priko rici sta me bole

da bi pobiga na zrak

Ref. 2x

I da necu ti rec niti rici, dobro me znas

da me nista uvridilo nije ka tvoja laz

da nam je srica zatvorila skure

da nam priti nevera

A nebesa raspara moj krik, volit cu te zauvik

Ref. 2x

Објављено
Категоризовано као Dalmatino

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *