Veliki Prezir – Promene

Idem da prespavam

lezim, sad se ne secam

pokrivas me kostima

jako hladan, bezbedan

Bacicu to kamenje

vristimo za nas

leti toplo strujanje

dira prstima

Sad ne osecamo

nekako da znamo

ipak, proci ce cekanje promene

brzo zurim se, a nemam gde

Idem, mislim, cekam samo

prelazis u tragove

ispod isto gore

isto ne, ne vidimo

Објављено
Категоризовано као Veliki Prezir

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *