Donix – Zivot klinca

Evo kako prica ide

klinac bio je za primer

trenirao je fucu

kapiten sve sam kvalitet

Ne, nisu ga zanimale sve

te krimi price

al’ ga stigli takvi dani

da je stig’o novo lice

Mali nije imo izlaz

briga, nikada dosta

pa bunilo ga pitanje

sto nije rodjen bogat

Zasto mama se muci

manja plata vise posla

kuci cekaju racuni

pritom ostao bez oca

Budan poceo da sanja

kako zivot glatko stima

kako bilo bi do jaja

da sta, pozeli ima

Svaki dan drugu cicu

da seta, da prica

kako je na vrhu svetskih

poznatih lica

Da ima svoje gorile

i da rade sta im kaze

ledja, skupe mobile

vile, privatne plaze

Brate svoj luksuz avion

jahtu takvu ko paviljon

i da skupo oko vrata

mu sija k’o lampion

I veceras se pitam

zasto tike jedne nosim

zasto najveci mentol

kraja spava u lakosti

Zasto nikoga nema

kad na najdubljem sam dnu

zasto srecu kada zovem

nikad nije tu

Da pomogne kevi

nije znao kako

da dodje do kinte

uopste nije lako

Pa batalio je fudbal

uvuk’o se bas ovako

u jos vece probleme

mali igrao se vatrom

Halo, alo brate

e des bre, sta radis

eo brate, blejim nesto gajbi

smorio sam se

Ovaj, cujes ima neka akcija veceras

cuku se gajbe u kraju ono

ne znam ako si raspolozen

ovi moji rade treba im strazar

Pa ako si iz fazona brate

javi mi za nekih 15 minuta

cekace te taxista tamo

kod klupica brate, kod ovog dragstora

Aha, aj pa se javi brate

ajde, za 15 minuta, javljam ti

ajde, brate

vazi, cao

cao

Taksista stoji

vec 5 minuta ceka

noga na gasu

tada pojavi se senka

Korak po korak

adrenalin malog stize

pa kolima do trona

mali ubrzano dise

Samo tise, gledaj da te

ne primete ako snimis

neko sranje

mob je tu pa samo cimni me

Nije tako tesko sad

vec peti put to proslo je

stao je na noge

nije znao kada dosta je

Sve sladje je slava

dok su odmicale godine

sada i pljacka

straza postale su dosadne

Lanci, kriminal

patike Lakosta

Serdjio Tecini

kol’ko kosta, neka kosta

Vile, bazeni, kurve

ko gospodin sosa sve pare

Havaji iz prve ruke

prava koka

Splavovi, kafici, mecke

svoji soliteri

a zaboravio kevu

u onoj staroj garsonjeri

Nikad nije robijao

prave ljude je imao

iza sebe prave prijatelje

davno distancirao

Nekada sivilo

sad dobro zivot prija tom

liku sto zameni srce

tom cifrom od milion

Al’ kako vreme leti

vreme bilo je da zastane

djavo dos’o da se sveti

djavo dos’o je iz najgoreg

Kada je, primio poziv

strah se nazire

u njemu reci majcine

sine volim te, pazi se

Tek tada je

ortak osetio kajanje

srce na trenutak zastaje

plasi se da l’ je najgore

Da li kasno je

pali kola u suzama

secanja vrate se

dok ga drhtaj ne zadrzava

Dotrcava do stana

na vrata lupa i zvoni

svaka sekunda je stala

place, vice

Otvori mama, molim te, to sam ja

o gospode, ko sam ja

vise ne poznaje nasin

u jeku vrata razvaljuje

I tek onda

majka lezi bez zivota

pored nje prosuta voda

i prazna kutija trodona

Mama molim te, probudi se

budi me iz ove ludnice

grli je ljubi je

ali uzalud mu je sve

Sada kontrast

kroz mokre oci sve vidi se

sad kad nisu bile takve

tad nije video ivicnjak

I gleda stan, stari sat

i policu sa slikama

sve je, na istom mestu

isto nece biti nikada

Tu je i onaj krevet

na kome im’o je miran san

sto uredan, on pijan sam

jos jedna flasa Viskija

Tad otvara prozor

tisina istine pritiska

gutljaj poslednji ispija, jedva progovori

kriv sam, znam

Објављено
Категоризовано као Donix

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *