Skabo – Zatocenik

U teske okove je

pretocena kruna

fizicki sputan lutam

prostranstvima uma

Trazim izgubljenu moc

novu varnicu

bez svetla sagledao nisam

svoju tesnu tamnicu

Mrak dobija pogled

vidim samo proslost

vreme kada spokoj

tek zavladao je dolom

Posle ratova silnih

vodjenih za tle plodno

tada marljivi se seljak

rodu nadao dobrom

Vidim uzdignute pehare

za gvozdenim stolom

preuranjeno slavlje

pokazalo se kobno

Razvoj dogadjaja

izgnanici pratili su pomno

kovali su planove

i maceve za hordu

Vidim vatre kroz dolinu

golem bese njihov logor

lakomi na mesto

u hijerarhiji novoj

Neki prebegose zorom

s boka izvrsen je proboj

ta je izdaja sasekla svaku

nadu za otpor, usledio je pokolj

Okretanje cekrka

skripa teskih vrata

da li ugledacu opet

milu svetlost belog dana

Pred skucenom celijom

kraj figure tamnicara

meni obraca se izdajnik

na glavi kruna sjajna

Recnikom zmije

racunajuci valjda

posle dugotrajnog samovanja

volja biva slaba

Al’ odgovor na ponudu

da sa njim dolinom vladam

samo prezivi je pogled

i lice puno slajma

Samar, svaki udar

koji zamahne da zada

nece boleti k’o fakat

da pod njim dolina strada

Dok bespomocan tamnujem

sudba mi je jasna

bicu pogubljen na brdu

za nepuna dva sata

Ref.

Kada macke nema

misevi kolo vode

zaboravise brzo

mene vojvode

Plemenske staresine

i hajducke vodje

ravnice nikad nece

biti slobodne

Dok se barjak ne vine

i u borbu se podje

jauk mucenika zove me

dopire kroz resetke

moje teske tamnice

Oci su mi bolne

ali, radujem se svetlu

hodam svezan u koloni

s dobosarem na celu

Koji svira cetiri duga

takta posmrtnog marsa

moje sestre, moja braca

svedoci moga kraja

Morah doci dovde

da do moje svesti dopre

posle nasilne smrti

ja bicu ponovo rodjen

Okovi su nedostojni

snage moje volje

hrpa istopljenog celika

mi pada pod noge

Dok u neverici dzelat

sklapa svoje kapke ocne

nepojmljiva sila

nisam obican covek

Jednim potezom ruke

pretvaram vas u patuljke

proterujem iz doline

na okolne brezuljke

Topim ostrice maceva

lomim lukove i strele

sada postajem bauk

nadvijen nad nase pleme

Kada deca nesto zgrese

zene pominjace mene

prinosicete zrtve

jer su strah i trepet

Moj orkanski dah

moje zenice od vatre

i nece proci dan

bez ponavljanja mantre

Ma koliko bio jak

ma koliko dobar plan

nek’ se maca ne hvata

onaj koj’ ne shvata

Ref.

Објављено
Категоризовано као Skabo

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *