Aleksandra Prijovic – Mars

Od muke, puca mi glava

dok probas da zagrlis me pijan

a ja se pravim da spavam

a mogla bih da te odrobijam

ma, kad si takva nula, ne bih trepnula

I bicu ti kriva

i mrtva, i ziva i zabole me

i, priznacu, jesam, i luda, i besna

kad uhapse me

Ref.

Ma, mars, more tamo, nek´ te druge paze

sto pijane padaju k´o kamikaze

tu, gde biras zene, za dve crvene

tu nikad nece, nece biti mene

dobro sam i ziva, kol´ko si me ubio

Ma, mars, more, tamo, gde si do sad bio

najbolja vina s najgorima pio

tu, gde su postene, u pola cene

tu nikad nece, nece biti mene

dobro sam i ziva, kol´ko sam te pustila u vene

K´o miris naseg parfema

na gresno koza ti mirise

malo te ima, pa nema

koliko puta sam rekla – nikad vise

da moram da te volim, nigde ne pise

Ref. 2x

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *