Opet plasim se da nemam mjere (ne, ne, ne, ne)
opet praznim flase Belvedere (ne, ne, ne, ne)
ona dalje trazi prst bez vjere (ne, ne, ne, ne)
a k’o vojnik medju dezertere (ne, ne, ne, ne)
S kojeg je kontinenta, ima osmijeh bozanski
sija bez konkurenta, s tim vrlinama damskim
a ne da je konkretna, do jutra ne da da zaspim
ne da je kompetentna, glumi i rezira dramski
I zanima je, zanima je sve
lijenja da voli, ali zanima je plijen
zanima je, zanima je sve
al’ mene zanima uopste sto sam njen
Ref.
Dzaba grad, ma ni lud necu da pricam o kuji
Mastercard i na sud kad idem obucem Louis
ovaj grad, lud grad, za njega sam mlad i lud
ona zna, nebo zna, poslije mene nema kud
Zovem je Monica, Monica Bellucci, oh my
usne mi puci k’o Monica Bellucci, oh my
dobro mi cuci k’o Monica Bellucci, oh my
Monica, oh Monica
Da l’ je fina cura (ne, ne, ne, ne)
da li se lose fura (ne, ne, ne, ne)
da l’ je za bolje cula (ne, ne, ne, ne)
bahata, nekulturna, raste temperatura
K’o Albert Tomba je, nema snijega – skijam
ona bombon, k’o bomba je, skace, daje, uvija
ona ne zna za polako
i rado bi mjenjala sve dane sa mrakom
Ref.