Obojeni program – Ruza lutanja (Ako nisam dobra, sta cemo onda)

Pevanje i plesanje su jedna rec

plesem, a da to ni ne znam

samo disanje je pevanje

bilo sta da vidim

vidim da i to plese

Sve se zavrti pri rodjenju

i sve se smiri pri umiranju

dani i noci se smenjuju u ritmu

spavanje i buducnost se ponavljaju kao trans

Sve se jedno oko drugog obavija

priljubljuje, uspinje i uvija

plesem, univerzum hranim

pevam, sve celije trepere

krvotok, reke, vetrovi

zemljani sar-sve plese

Godisnja doba se preplicu

planete kruze

svetlost se prelama

sva tela se pesmom

i plesom proslavljaju

Ja hodam svemirom

vaseljeno, ti si cvet moje duse

bezgranican, bezvremen

pulsiranje

Hodajuci svemirom

planetu vidim kao plavu kap

nema drzava, nema otadzbine

navika, sve je samo san, kruzenje

Hodanje svemirom je bajka

krociti u ruze

krociti u planet kao dete

otisnuti se, priljubiti se

uz prostranstvo nepoznanost

iz kojih se pojavljuje Bog

Ja hodam, ja hodam

ja sam ispovest koja se peva hodanjem

hodam sam kao svestenik

kurva Bozija

Ljubav je podavanje

divim se javnim radovima

i javnim radnicima

cistacima ulica, ulicnim vrtlarima

peracima gradova

djubretarima

Ja hodam, ja hodam, ja hodam

i ispovedam ceznju i cednost

orgazme ljubavi

i blazenstvo blazenih

ja sam kurva dobroti i lepoti

istini i slobodi

Ja sam ispovest, ja sam ispovest

ja sam ispovest koja se peva hodanjem

Објављено
Категоризовано као Obojeni program

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *