Tijana Bogicevic – Cudo

Trebalo je nekad minut dva da smo sami

da probudi se nase ludilo

da koza jezi se i vatromet u glavi

tako lako to se budilo

I umeo si ti od ljudi zveri da me branis

i volela sam kako cuvas me

a sada mojom slaboscu i ti se hranis

i odavno nema moga coveka od pre

Ref.

I pitas me sta je nama potrebno

kao da ne vidis da placem kao dete slomljeno

cudo treba nam da se samo sve od sebe sredi

nasi prvi dani da vrate se

cudo treba nam, a da cekamo ga, to ne vredi

cuda nema ni gde su potrebnija

a mogli smo bez cuda ti i ja

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *