Emir Habibovic – Ne kucaj na vrata

U zivotu sve si bila

svi su znali da sam zaljubljen

slomila si moja krila

sada sam na svetu izgubljen

Kazu sliku nasu ljubis

i molis za oprostaj

zasto stare rane budis

kad si sama rekla kraj

Ref.

Zato mi ne kucaj na vrata

bojim se cak i svoje sene

ne treba tebi ovog mraka

koji je vecno oko mene

Zato mi ime ne govori

i sliku pocepaj na pola

samo se bar nekad pomoli

da ne umrem i ja od bola

Tu ljubavi nema vise

rekla si mi tuznim pogledom

sad su crne moje kise

ja ih dalje teram osmehom

Dugo sam u cet’ri zida

nisam covek koji dalje sme

imas li bar malo stida

kada opet pitas za mene

Ref.

Објављено
Категоризовано као Emir Habibovic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *