S.A.R.S. – Prastaj

Preda mnom se valja magla neka gusta

cujem kako tutnje stene pored puta

saplete se s tobom moja dusa pusta

to kroz suzu vidim dugme s tvog kaputa

Evo, dodje vreme da te srce pusti

ono vise nista ne zeli, ne trazi

samo se za tebe jos moli i krsti

dok se tvoja senka u daljini blazi

Ref.

Odlazis, ja sludjen stojim

strah mi se uvlaci u kosti

zemljotres u grudima mojim

prastaj, ako ima sta da se oprosti

Jos gledam za tobom zguzvanih ramena

i zavlacim ruke u tminu dzepova

proziran k’o staklo

lagan kao pena

naviknut da zivim od maste i snova

Ref.

Објављено
Категоризовано као S.A.R.S.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *