Zmijanje – Djecak

Gledam jedno djete prodje

kosulja mu za broj veca

u izloge gleda skupe

o kako me name sjeca

Znam sigurno da

u dzepu ni dinara nema zuta

u veliko ovo mjesto

dovela ga muka ljuta

Ref.

Iz oka mi suza podje

tako i ja davno dodje

zar i ovo dijete mora jesti

hljeb od sedam kora

Nosi djecak jednu torbu

ne od koze, ne od skaja

vec sarenu rucno tkanu

potice iz moga kraja

Mogao bi da se kladim

da u torbi sigurno je

carape sto majka plela

parce sira, parce proje

Ref.

Gledam kako smjelo gazi

uplaseno niceg nije

u toj svojoj maloj glavi

rijesilo je da uspije

Vesela mu oba oka

al’ u dusi znam da pati

mora covjek da postane

da bi mogo da se vrati

Ref.

Објављено
Категоризовано као Zmijanje

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *