Francuz moj otac komunjara je bio
i nikad fatihe nije naucio
predavao fizicko u maloj sali
svi ga voljeli i svi ga znali
Nikom odmog’o, mnogim valjo
od nikog bjezo, nikom se klanj’o
im’o je Tomosa i volio ici u ribu
meze, rukomet i rakija u grlu
Volio je planinu, ljeti na Drinu
malo pecat’, malo plivat’ sa sinom
kao mnogi izgubio najboljeg jarana
onda kad se birala strana
Ispliva mrznja u ljudima za dan
razum usuti, komsija zaklan
izbjeglice, djeca bosa
a Francuz osta bez Drine i Tomosa
Na posao je isao u malo misto
u kojem presta cvjetat’ bratstvo i jedinstvo
djeca kolege postadose stranci
a Francuz preko noci posta Ibrahim
Necu srati kako je bila idila
kao bilo je bolje za vrijeme Tita
jarane, nije bila idila
iza pogleda mrznja se krila
Na TV-u ulice mog grada
preko noci barikadirana vrata
ona slika kad vojnik zenu na podu tuce
e to je blizu moje kuce
Noc prije nego sto cemo hvatat’ nogu
stari je dos’o i sjeo u moju sobu
tad Francuz koji ne zna ni dovu
prvi put se pomoli Bogu
Nesta Drina, motor i jaran
zamjeni ih tudjina i mali tavan
grad je i dalje na TV-u bio
samo sad spikera nisam razumio
Staru vikendicu punu gostiju
zamijenio je elektricni rostilj
a skolu salu i djecija veselja
zamijenila su molerska odijela
Danas se opet rostilj pali
novi je grad al’ drugovi stari
i valjda to tako ide drug
da covjek u zivotu napravi krug
Dug je put koji ces proci
dokaz su bore i umorne oci
umorno tijelo i umorne kosti
na kraju se uvijek okrenu Bosni
Gledam prosle dane
blijede slike i drugare
a noge nose me dalje
sve dok srce ne stane