Massimo Savic – Simfonija

Koliko rijeci, a malo vrijednih

mrve na stolu, tada se suti

suvise jadno je ono sto slijedi

to sto bi rekla ne mogu ni cuti

Zagrebes li rdju mozda nadjes zlato

zagrebes li zlato ono manje sja

kad ugasim svjetla vidim te bolje

u srusenom hramu ni snage ni volje

za nas

Ref.

Odlazi ta simfonija

ostaje trag, prigusena melodija

Sa usana tek lako se cita

beskrajne kise na sprzeni cvijet

olovno nebo iznad zlatnog zita

negdje daleko tvoja je sreca

i tvoj svijet

Ref. 4x

Објављено
Категоризовано као Massimo Savic

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *